Preko zmaja i ostale stvari

Olvasóink értékelése: / 0
ElégtelenKitűnő 
Rodiš se ovde na Zemlji. Živiš svoj život, svest ti se budi da nešto nije u redu, odnosno da je sve tako izveštačeno. Tražiš odgovor na to gde je greška, gde nešto ne štima, pronađeš vezanosti između anomalije pa želiš da ideš još dublje, ali ne nađeš nikakve podatke. Upravo tad, dolaze po tebi. Počevši sa Sirijusa, sa Plejada, sa poleđine Sunca,  preko Meseca, sa Orijona, iz Kruksa, putovaće zbog tebe, oslovljavaće te na ulici, u tvojoj sobi, u tvojoj glavi, gde god mogu i umeju, da donesu tebi tvoje odgovore. Svaki odgovor nosi te napred, čak i krivotvoreni.Upoznaćes svoje odgovore, upoznaćeš sve što te je gonilo i teralo, ali tad si već stekao spoznaju  o zvezdanim svetovima, uzduž i popreko. U dobrim si odnosima  sa njima, a i oni te poštuju i vole te. Nisi neprijatelj nikome, jer ako se boriš, nećeš dospeti višlje, ako uopšte zeliš tako nešto. Stepen tvojih sledećih mogućnosti je da stigneš do Zmaja. Moraš ga pobediti. Zašto? Zato što moraš stići do granice galaksije, a izaći iz nje možeš samo preko Zmaja, ako umeš. Ključni momenat tvoje inicijacije, osim hiljadu drugih, kroz kojih si trebao da prođeš, ako baš nisi zaglavio u jednu od tvojih iluzija, je da si sposoban da pobediš Zmaja. On nije laka kategorija. Ako si dobar, Severnjača je tvoja. Severnjača kao svetlo koje obasjava sve na nebu, kao i svaka postojeća forma i narod, čije je poreklo uglavnom u zvezdama (znači nije čovek po poreklu), pašće ispod tvoje vladavine. Ovde već moraš postati svetlost. Ne da umreš, već da si u stanju da korakneš u svetlost kad god zaželiš to. Od Zmaja se ne možeš sakriti, ako te primeti. Moraš ga istriblati. I Zmaj je samo iluzija, ali istovremeno on je i jedna čudna, skoro nepobedljiva stranica ljudskog postojanja. Ako si gotov s tim i možeš svoje telo preneti u svetlo, pobediti Zmaja i poljubiti usne princeze Severnjače, onda dolazi višlja stvarnost. To je nedokučiva stvarnost, koji je ljudskom okom iracionalna. Odatle dolazi tajna, odatle struji mističnost u ovaj naš prostor.
To je kapija, koju je zaključao Vatikan sa svojim ključevima. To čuvaju, otkad su sklonili templare i čuvare pravog hrišćanstva, ovu izlaznu kapiju čuvaju, da niko ne ulazi ni slučajno; zato što Sionski priorat, čiji su svi članovi stigli iz pete dimenzije preko Zmaja, je svetlosno biće. Prava krvna linija, prava magija dolazi preko njih. Oni predstavljaju i Boga, oni prikazuju svetlo što se može videti u Ilustrovanoj Hronici, iza glava ljudi. Pravu svetlost, vančovečju svetlost. Isus Hrist također dolazi odatle. Njegova dragana ili priljateljica Marija Magdalena  je sama Severnjača. Ona je posrednik, ona je refleksna tačka  Sina, bez nje Sin ne može tu da boravi. Severnjača je tačka ulazka i izlazka Sina. Samo biće koga poštujemo kao Sina, ne dobije život preko severnjače, nego preko majke (preko druge Marije), možda će da ga rodi Andromeda, možda Plejade. Plejade ga možda samo čuvaju, ali ga rađa Andromeda. Sada upravo ona ga rađa, zato što prvo spašava bića sa Andromede. Možda će biti tako. To je neki nebeski program ili dogovor, zašto, nije zemaljsko pitanje. Sada je možda u tome stvar. Severnjača je na svom mestu, Sin je došao preko nje, Andromeda ga je rodila, čuvaju ga sa Plejada, njegovu snagu i toplotu daje Medved, njegovo znanje daje Siriјus, a njegovo telo i duh čuva sam lovac Oriјon. Saveti su svi iz ove galaksije, ali Sina prate i sa još višljih mesta. Njih ovde zovemo Sionski priorat, samo ih je nekoliko i nisu ljudska bića. Ne možeš ih pronaći nikad u fizičkom telu, ali doći će kod tebe bilo kad zaželiš da razgovaraš s njima, ako ih znaš pozvati.
Dolaze zajedno, izvan galaksije, zato što sada ključ već nije kod Vatikana. Ključevi su već ponovo otvorili prelaz i mogu doći preko pete dimenzije oni koji treba da dođu, ako već nisu tu. Svet svetlosti van galaksije, samo su kraljevi bili upoznati s ovom tajnom.  Dok nisu shvatili ključeve i oduzeli ih, ovo se moglo da se desi. Razumeju li oni? Ne razumeju nego upravljaju? Ne. Samo funkcioniše sam od sebe, dok ne ulazi neko, ko može da zaustavi program, zato što poseduje toplinu i kodove da kaže NEK BUDE drugačije, nek bude ovako! Ako se uslovi igre ponovo postavljaju, pojaviće se Sin, pojaviće se Marija , oživljavaće Severnjača, oživeće majka, koja ga rodi i doći će s njima desetine hiljada onih, koji ne bi propustili jednu takvu žurku u univerzumu ni za šta.
Zašto ne bi moglo da bude tako?
Rodiš se ovde na Zemlji. Živiš svoj život, svest ti se budi da nešto nije u redu, odnosno da je sve tako izveštačeno. Tražiš odgovor na to gde je greška, gde nešto ne štima, pronađeš vezanosti između anomalije pa želiš da ideš još dublje, ali ne nađeš nikakve podatke. Upravo tad, dolaze po tebi. Počevši sa Sirijusa, sa Plejada, sa poleđine Sunca,  preko Meseca, sa Orijona, iz Kruksa, putovaće zbog tebe, oslovljavaće te na ulici, u tvojoj sobi, u tvojoj glavi, gde god mogu i umeju, da donesu tebi tvoje odgovore. Svaki odgovor nosi te napred, čak i krivotvoreni.Upoznaćes svoje odgovore, upoznaćeš sve što te je gonilo i teralo, ali tad si već stekao spoznaju  o zvezdanim svetovima, uzduž i popreko. U dobrim si odnosima  sa njima, a i oni te poštuju i vole te. Nisi neprijatelj nikome, jer ako se boriš, nećeš dospeti višlje, ako uopšte zeliš tako nešto. Stepen tvojih sledećih mogućnosti je da stigneš do Zmaja. Moraš ga pobediti. Zašto? Zato što moraš stići do granice galaksije, a izaći iz nje možeš samo preko Zmaja, ako umeš. Ključni momenat tvoje inicijacije, osim hiljadu drugih, kroz kojih si trebao da prođeš, ako baš nisi zaglavio u jednu od tvojih iluzija, je da si sposoban da pobediš Zmaja. On nije laka kategorija. Ako si dobar, Severnjača je tvoja. Severnjača kao svetlo koje obasjava sve na nebu, kao i svaka postojeća forma i narod, čije je poreklo uglavnom u zvezdama (znači nije čovek po poreklu), pašće ispod tvoje vladavine. Ovde već moraš postati svetlost. Ne da umreš, već da si u stanju da korakneš u svetlost kad god zaželiš to. Od Zmaja se ne možeš sakriti, ako te primeti. Moraš ga istriblati. I Zmaj je samo iluzija, ali istovremeno on je i jedna čudna, skoro nepobedljiva stranica ljudskog postojanja. Ako si gotov s tim i možeš svoje telo preneti u svetlo, pobediti Zmaja i poljubiti usne princeze Severnjače, onda dolazi višlja stvarnost. To je nedokučiva stvarnost, koji je ljudskom okom iracionalna. Odatle dolazi tajna, odatle struji mističnost u ovaj naš prostor.
To je kapija, koju je zaključao Vatikan sa svojim ključevima. To čuvaju, otkad su sklonili templare i čuvare pravog hrišćanstva, ovu izlaznu kapiju čuvaju, da niko ne ulazi ni slučajno; zato što Sionski priorat, čiji su svi članovi stigli iz pete dimenzije preko Zmaja, je svetlosno biće. Prava krvna linija, prava magija dolazi preko njih. Oni predstavljaju i Boga, oni prikazuju svetlo što se može videti u Ilustrovanoj Hronici, iza glava ljudi. Pravu svetlost, vančovečju svetlost. Isus Hrist također dolazi odatle. Njegova dragana ili priljateljica Marija Magdalena  je sama Severnjača. Ona je posrednik, ona je refleksna tačka  Sina, bez nje Sin ne može tu da boravi. Severnjača je tačka ulazka i izlazka Sina. Samo biće koga poštujemo kao Sina, ne dobije život preko severnjače, nego preko majke (preko druge Marije), možda će da ga rodi Andromeda, možda Plejade. Plejade ga možda samo čuvaju, ali ga rađa Andromeda. Sada upravo ona ga rađa, zato što prvo spašava bića sa Andromede. Možda će biti tako. To je neki nebeski program ili dogovor, zašto, nije zemaljsko pitanje. Sada je možda u tome stvar. Severnjača je na svom mestu, Sin je došao preko nje, Andromeda ga je rodila, čuvaju ga sa Plejada, njegovu snagu i toplotu daje Medved, njegovo znanje daje Siriјus, a njegovo telo i duh čuva sam lovac Oriјon. Saveti su svi iz ove galaksije, ali Sina prate i sa još višljih mesta. Njih ovde zovemo Sionski priorat, samo ih je nekoliko i nisu ljudska bića. Ne možeš ih pronaći nikad u fizičkom telu, ali doći će kod tebe bilo kad zaželiš da razgovaraš s njima, ako ih znaš pozvati. 
Dolaze zajedno, izvan galaksije, zato što sada ključ već nije kod Vatikana. Ključevi su već ponovo otvorili prelaz i mogu doći preko pete dimenzije oni koji treba da dođu, ako već nisu tu. Svet svetlosti van galaksije, samo su kraljevi bili upoznati s ovom tajnom.  Dok nisu shvatili ključeve i oduzeli ih, ovo se moglo da se desi. Razumeju li oni? Ne razumeju nego upravljaju? Ne. Samo funkcioniše sam od sebe, dok ne ulazi neko, ko može da zaustavi program, zato što poseduje toplinu i kodove da kaže NEK BUDE drugačije, nek bude ovako! Ako se uslovi igre ponovo postavljaju, pojaviće se Sin, pojaviće se Marija , oživljavaće Severnjača, oživeće majka, koja ga rodi i doći će s njima desetine hiljada onih, koji ne bi propustili jednu takvu žurku u univerzumu ni za šta.
Zašto ne bi moglo da bude tako?